Na jučerašnji dan 11. rujna 1874. prije 150 godina u Krapinici kraj Zlatara rođen je naš veliki skladatelj i orguljaš Franjo Dugan stariji. Osnovnu školu pohađao je u Zajezdi gdje se prvi puta oduševio zvukom orgulja u mjesnoj župnoj crkvi. Kao gimnazijalac u Zagrebu učio je svirati orgulje od Vatroslava Kolandera, tadašnjeg orguljaša zagrebačke katedrale kojega je 1889. godine naslijedio kao glavni orguljaš u crkvi sv. Petra, Vlaška ulica, Zagreb. Kratko je bio u zagrebačkom sjemeništu, no nakon prve godine teologije napušta ga i upisuje studij matematike i fizike koji završava u Zagrebu. 1906. godine uz pomoć pomoćnog zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića osnovano je Cecilijino društvo, a Dugan je uz tadašnjeg katedralnog zborovođe Filipa Hajdukovića te Milana Zjalića i Mirka Novaka bio jedan od osnivača. Cecilijanski pokret teži svesrdnoj obnovi sakralne glazbe po uzoru na gregorijanski koral i polifoniju, nasuprot svjetovnim tendencijama baroka, klasicizma i romantizma, a u Hrvatskoj se primarno fokusirao na obnovi crkvene pučke popijevke kako bi se melodije oslobodile trivijalnosti i svjetovnosti. Sljedeće godine Društvo obnavlja i časopis Sveta Cecilija u kojem je Dugan sve do 1943. bio urednik glazbenog priloga. 1908. Dugan je diplomirao kompoziciju u Berlinu, a 1912. nakon smrti svojeg učitelja Kolandera postaje titularnim orguljašom zagrebačke katedrale sve do svoje smrti. Od 1920. sve do svojeg umirovljenja 1941. na zagrebačkoj muzičkoj akademiji predaje razne kolegije: kontrapunkt, fuga s imitacijom i kanonom, nauk o glazbalima, analiza glazbenih oblika, gregorijanski koral, akustika, kompozicija i orgulje. Zadnje godine bio je i rektor akademije. Povodom 70. rođendana Dugan prima od Vlade NDH priznanje za svoj prosvjetni rad zbog čega ga po završetku rata komunistički Sud časti osuđuje na devet mjeseci zabrane javnog rada te isključenje iz JAZU, čiji je član još od 1919. godine. Nakon duge i teške bolesti umire u zagrebačkoj bolnici Sv. Duha 13. prosinca 1948. godine.
Hrvatski crkveni kantual
Duganovi učenici bili su i drugi poznati skladatelji crkvene glazbe i orguljaši poput: Franje Lučića, fra Anzelma Canjuge, fra Kamila Kolba, Rudolfa Taclika... Sve njihove skladbe i/ili harmonizacije možemo pronaći u Hrvatskom crkvenom kantualu (1934.) koji svojim širokim izborom kvalitetnih, umjetnički vrijednih popijevaka s bogatom harmonizacijom (najviše ih je harmonizirao upravo Dugan) za mješoviti zbor je definitivno hrvatsko umjetnički najvrednije ostvarenje na području sakralne glazbe.
Ovo je do sada naš najveći i najbolji zbornik ove vrste, visoke umjetničke kvalitete. Na njemu su radili naši najbolji stručnjaci cecilijanci, na čelu s prof. Fr. Duganom st. Sve popijevke i originalne i pučke, doista su dotjerane i harmonizirane na neki način u polifonom stilu tako da su strani stručnjaci ostali zadivljeni nad ovolikim glazbenim blagom i umjetničkom obradom kakve nemaju ni veliki kulturni narodi Evrope. (Preuzeto iz članka Anđelka Milanovića: Stota godišnjica Cecilijanskog pokreta objavljenog u časopisu Sveta Cecilija, Zagreb, 1969.)
Dugan kao skladatelj
Iako je skladao orkestralna i komorna djela, ipak su mu daleko poznatija djela na polju sakralne glazbe. Prije svega izdvajamo njegovo najpoznatije djelo, motet Molitva za mješoviti zbor. Uistinu veličanstveno djelo koje svakako preporučujemo poslušati! Zatim je tu popijevka Kako krasno svršuje se koja se pjeva za blagdan Uzašašća i naredno vrijeme sve do nedjelje Duhova. Melodija je uzvišena i zanimljiva te podsjeća na melodije iz naših starijih pjesmarica poput Cithare Octochorde iz koje je Dugan harmonizirao popijevke. Još jedno njegovo zanimljivo vokalno djelo je himan Srcu Isusovom O srce ljubav rani te, zbilja predivno djelo. Za one koji su glazbeno pismeni svakako preporučujemo da se zaviri u arhivu starih časopisa Sveta Cecilija, gdje se mogu naći njegove druge brojne skladbe na hrvatskom i na latinskom jeziku. Nadamo se kako će netko danas/ sutra izvesti i snimiti ta djela.
Što se tiče djela za orgulje izdvojit ćemo najprije njegove preludije (predigre), interludije (međuigre) i postludije (zaigre) na crkvene pučke popijevke. Premda su to iznimno kratke i na prvu se čine kao banalne skladbe, ipak su napisane virtuozno te bi ih prosječan orguljaš itekako trebao navježbati ako ih misli izvoditi na misi.
Prenosimo preludij na božićnu pjesmu Kyrie Eleison, poslušajte zatim odmah nakon toga njegovu harmonizaciju te pjesme i na kraju postludij. Zatim poslušajte orguljaški preludij, harmonizaciju, interludij i postludij božićne pjesme Rodio se Bog i čovjek te nakon toga preludij, harmonizaciju i postludij pjesme Kada zvijezda divna koja se pjeva u vremenu Bogojavljenja.
Na kraju izdvajamo njegovu Predigru i varijacije na adventsku pjesmu (Ptičice lijepo pjevaju) za orgulje. Sastoji se od 3 djela: predigra (preludij), varijacije i završetak (postludij).
Od njegovih samostalnih orguljaških djela izdvajamo: Preludij u C- duru, Uvod i fuga u f- molu i Toccata u g-molu.
Harmonizacija gregorijanskog korala i pučkih popijevaka
Ono u čemu se Dugan na polju sakralne glazbe istaknuo još više negoli skladatelj je svakako harmonizacija (postupak u kojem se melodiji koja se nalazi u najvišem glasu sopranu, dodaju preostala 3 glasa: alt, tenor i bas). Sve njegove harmonizacije mogu se naći u gore navedenom Hrvatskom crkvenom kantualu, stoga svakako preporučamo glazbeno pismenim čitateljima da zavire u tu knjigu i pogledaju njegove harmonizacije korala i pučkih pjesama.
Harmonizacija korala je u stilu klasične harmonije, tonalna, koriste se i sekundarne dominantne. Razumijemo da ima kritičara koji smatraju da se koral ipak treba drukčije harmonizirat kako se ne bi izgubio modalitet, donekle se slažemo s tim kritikama i neke harmonizacije uistinu su "pregrube" za koral, ali opet su (za razliku od nekih modernih pokušaja harmonizacije korala) stručno i znalački napisane te ako koral naginje tonalnosti čak i nevjerojatno pašu (npr. romantično harmoniziran Sanctus iz IX. mise cum jubilo). Nažalost, audio i video primjere nemamo.
No, ono što je svakako zanimljivo i što po našem sudu Dugana čini nenadmašivim su harmonizacije pučkih popijevaka. Harmonije su u pravilu savršeno pogođene na mjestima gdje trebaju biti te se sasvim logično izmjenjuju. Koristi se i kontrapunkt. Sve to čini njegove harmonizacije lijepim, ali i zahtjevnim za zbor i pogotovo orguljaša. Proslijeđujemo neke njegove harmonizacije poznatih hrvatskih pučkih popijevaka kako bi i čitatelji neglazbenici iskusili kako je Franjo Dugan od najobičnijih pjesama načinio prava mala umjetnička djela, a to su: Zlatnih krila, O Marijo ti sjajna zornice, Narodi nam se , Dvorani neba, Svim na zemlji, Radujte se narodi, O Isuse ja spoznajem, Kraljice neba, Gospodin slavno uskrsnu, Uskrsnu Isus doista itd.
Zaključak
Ljudi koji su sastavljali današnji službeni kantual Pjevajte Gospodu pjesmu novu nažalost su jednostavno izbacili mnoge lijepe Duganove harmonizacije, a nametnuli neke nove koje su premda jednostavnije, umjetnički daleko siromašnije. Primjera radi, mi smo naveli mnogo božićnih pjesama koje je Dugan harmonizirao, a u PGPN- u nema nijedne njegove harmonizacije božićnih pjesama!? Duganovi veličanstveni uvodi i harmonizacije vrlo vjerojatno su se smatrali preteškim za prosječnog orguljaša, stoga ih je trebalo maknuti iz službenog kantuala. No, po našem mišljenju to je samo običan izgovor s kojim su glazbeni modernisti (među njima je svakako najradikalniji Klobučar), alergični na lijepo, zdravo i logično nametnuli svoj nekvalitetan glazbeni jezik. Stoga crkvenim orguljašima i zborovima savjetujem uvijek da se vrate harmonizacijama iz Hrvatskog crkvenog kantuala te lijepom i kvalitetnom glazbom daju dostojnu hvalu Bogu!
Nema komentara:
Objavi komentar