Na jučerašnji dan 4. rujna 1824., prije 200 godina rođen je glazbeni velikan Anton Bruckner. Razdoblje u kojem je djelovao jest glazbeni romantizam, no ono što uvelike razlikuje njega od ostalih poznatih glazbenika iz tog razdoblja je njegov molitven život te prožetost katoličke vjere u mnogim njegovim djelima, radilo se o sakralnim djelima ili pak svjetovnim simfonijama. Njegov otac bio je seoski učitelj i orguljaš u Ansfeldenu u Austriji, mjestu gdje je Anton rođen. On mu je davao prve poduke iz orgulja. U dobi od 13 godina umire njegov otac te mladi Anton odlazi u augustinski samostan sv. Florijana (mjesto Sankt Florian, Austrija) gdje se obrazovao nekoliko godina kao zborski dječak. Kasnije, u odrasloj dobi postao je orguljaš u istoimenom samostanu te se i danas tamo nalaze "Brucknerove orgulje" na kojima je improvizirao. Prije svake improvizacije upravljao bi molbu Svevišnjemu. Istu stvar radio je i prije komponiranja! Prema njemačkom muzikologu Friedrichu Blumeu (1893.– 1975.):
Nema skladatelja u 19. stoljeću koji je toliko čvrsto bio ukorijenjen u življenu, iskrenu pobožnost te kojemu su molitva, ispovijed, sakrament (vjerojatno se misli na sakramentalan život, op. prev.) i vjera bili u tolikoj mjeri važni elementi. (Constantin Floros, Anton Bruckner: The Man and the Work, prijevod na engleski Ernest Bernhardt-Kabisch [Frankfurt am Main: PL Academic Research, 2015], 48.)
Mladi pisac i kritičar Max Graf opisuje dojmove s jednoga Brucknerova predavanja:
Tijekom predavanja oglasila su se zvona za Anđeo Gospodnji, a Bruckner je odmah kleknuo da moli. Nikada nisam vidio nikoga da moli kao što je to činio Bruckner. Činilo se kao da je preobražen, obasjan iznutra. Njegovo staro seljačko lice, puno bezbrojnih bora koje su ga prekrivale poput brazda u polju, postalo je lice svećenika. Kao i mnogi seljaci iz alpskih pokrajina Austrije, Bruckner je imao rimski profil, a kad bi molio ili kad bi svirao fragmente nove simfonije na klaviru (što je također bila molitva), njegovo lice poprimilo bi veličanstvenost koja je podsjećala na biste starih rimskih careva. No, njegov izraz najbolje se može usporediti s onim apostola na Giottovim slikama. (Putting Bruckner in Context, The Irish Times, objavljeno 4. listopada 2002.) Isto tako, kako su prenijeli mnogi njegovi učenici, znao bi iznenada nestati tijekom privatnih lekcija da se moli, posebno ako su obližnja crkvena zvona zvonila za Anđeo Gospodnji. (Hans-Hubert Schönzeler, Bruckner [Wien: Musikwissenschaftl. Verl., 1970], 137.)
Kakav dojam je na Brucknera ostavljala stara pretkoncilska liturgija Velikog tjedna, svjedoči nam njegov učenik Friedrich Eckstein:
Povremeno je govorio o drhtajima koje je u njemu izazivala liturgija Velikog petka i o misteriju noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, pri čemu bi mu crte lica... poprimile potpuno izmijenjen izraz straha i bolne ushićenosti. (Constantin Floros, Anton Bruckner: The Man and the Work, prijevod na engleski Ernest Bernhardt-Kabisch [Frankfurt am Main: PL Academic Research, 2015], 49.)
Kao mnogi drugi veliki majstori klasične glazbe i Bruckner je napisao 9 simfonija (postoji i njegova "nulta" simfonija, djelo koje je sam odbacio, ali nije uništio), a posljednju devetu simfoniju posvetio je "mojem ljubljenom Bogu". U dobi od 72 godine, umire 11. listopada 1896. godine u Beču te je pokopan u samostanu sv. Florijana ispod svojih orgulja.
Kako biste sami iskusili Brucknerovu živu vjeru i odnos s Bogom koji se odražava kroz njegove skladbe svakako preporučujemo poslušati njegova sljedeća sakralna djela: Os justi, Christus factus est, Locus iste, Tota pulchra es i Ave Maria.
Zaključujemo citatom koji nam donosi sam skladatelj Bruckner:
Žele da skladam na drugačiji način; mogu, ali ne smijem. Među tisućama drugih, Bog je meni podario talent. Jednoga dana, dat ću račun za sebe. Kako će Otac u raju mene suditi ako sam slijedio druge, a ne Njega? (Preuzeto s članka R. J. Stovea: Anton Bruckner and God, 2. 8. 2015.)
Tako i mi potičemo da sve što god radite, radite u zajedništvu sa Srcem Isusovim i Marijinim te u skrovitosti poput sv. Josipa prikazujete svoj rad Gospodinu Bogu, imajući u vidu riječi sv. Petra i apostola kojima se i Bruckner vodio: Većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima. (Dj 5, 29b) Nije važno samo iskoristiti talent, važno ga je iskoristiti na slavu Božju kao što su, osim Brucknera, učinili razni drugi veliki katolički skladatelji poput: Palestrine, Vittorije, Allegrija, Gallusa, Perosija, Bartoluccija itd. Nažalost, velika većina današnjih modernih "umjetnika" koristi svoj Bogom dan glazbeni talent kao sredstvo vječne propasti. Kao katolici dužni smo ih ne slijediti u njihovim pogubnim trendovima, nego se opskrbiti pravom glazbom za duh, dušu i tijelo a to su svakako gregorijanski koral, sveta rimska polifonija i ostala sakralna glazba (poput ove Brucknerove) koja svojom dubinom teksta i glazbe odražava predokus Kraljevstva Nebeskog. Noć prođe, a dan se približi. Odbacimo dakle djela tmine, a obucimo se u oružje svijetla! (Rim 13,12)
Nema komentara:
Objavi komentar