Kao što smo spomenuli u prethodnom blogu Zloporaba pučkih pjesama u liturgiji svaka pučka popijevka koja se koristi na sv. misi trebala bi imati odobrenje od biskupa. Hrvatski crkveni kantual (1934.) posjeduje imprimatur od zagrebačkog pomoćnog biskupa dr. Franje Salisa jer sadrži, između ostalog, tekstualno, melodijski i harmonijski bogate crkvene popijevke za cijelu liturgijsku godinu. No, u to vrijeme bilo je onih koji su ipak išli linijom manjeg otpora te udovoljavali puku s trivijalnim i svjetovnim melodijama. Hrvatski cecilijanci (pokret za obnove crkvene glazbe, biti će detaljnije riječ u zasebnom članku) Franjo Dugan st., Albe Vidaković i fra Miroslav Grđan odgovorili su toj pojavi tako što su sastavili popis od 250 neprikladnih pjesama i litanija. Iza te zabrane stao je Nadbiskupski duhovni stol čiju izjavu i popis pjesama ovdje prenosimo:
Okružnica o pučkim crkvenim pjesmama
Dijecezanski odbor za crkvenu glasbu proučavajući crkvene pjesme, koje se pjevaju u našim crkvama, ustanovio je, da imade mnogo pjesama, koje se pjevaju u našim crkvama, a ne bi se smjele pjevati, jer ne spadaju u crkvu bilo radi svoga teksta, bilo radi melodije ili radi tudega duha. Spomenuti diecezanski odbor sastavio je popis pjesama, koje bi se morale odstraniti iz naših crkvi. Kod svake pjesme naveden je razlog, radi kojeg bi se dotična pjesma imala odstraniti.
Povodom ove konstatacije Diecezanskog odbora za crkvenu glasbu ovaj Nadbiskupski duhovni stol zabranjuje pjevanje pjesama u ovom popisu navedenih, a svim se upraviteljima crkvi u našoj nadbiskupiji nalaže, da zgodnim načinom navedene pjesme iz crkve odstrane. Diecezanske se cenzore knjiga upozoruje, da molitvenicima i zbirkama pjesama, u kojima bi se nalazile ove pjesme, ne podiele >>Nihil obstat<<,
Ako bi pojedini upravitelji crkvi ili vjeroučitelji u provađanju ove naredbe naišli na potežkoće, neka shodnim načinom protumače svojim vjernicima, da Duhovna oblast mora bdjeti nad crkvenim pjevanjem, jer je ono dio crkvenog bogoslužja, i da mora iz crkve odstraniti one pjesme, koje u crkvu nikako ne spadaju.
Popis pjesama, koje bi se morale odstraniti iz uporabe u našim crkvama, nalazi se posebno odtisnut u istom broju >>Katoličkog lista<<.
U Zagrebu, na dan Sv. Cecilije 1944.
Dr. Fr. Salis, generalni vikar
Za detaljnije proučavanje možete otvoriti pjesmaricu Magnifikat gdje se uglavnom nalaze sve te pjesme.
Važno je napomenuti kako naslovi Poslan bi anđel Gabrijel, Padaj s neba, Na nebu zora rudi, Pjevaj hvale Magdaleno, Kako krasno svršuje se, Dođi, Duše Presveti, Odzivam se Isuse, Pun vjere stoj, Sakramentu Veličajnom, Svet, Svet, Svet, Djevice nevina, O, Marijo mila, Zanatlijo tihi, Vi krasne zvijezde, Čist da si krsni zavjete su na neke druge melodije, ne na one poznate iz kantuala na koje se danas uglavnom i pjevaju. Zanimljivo je da su zabranjene i 3 pjesme koje se nalaze u Hrvatskom crkvenom kantualu (1934.), a to su Zdravo Djevo, Do nebesa i O silni jaki Bože (Lučić). No sve 3 pjesme su se našle kasnije u Novoj crkvenoj pjesmarici (1974.) koja ima dozvolu crkvenih vlasti, te u trenutnoj službenoj liturgijskoj pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu (1983.). Doduše, prve dvije pjesme nalaze se u dodatku "za izvanliturgijsku uporabu", kao i još neke zabranjene pjesme iz ovog popisa, a O silni jaki Bože u službenom liturgijskom dijelu, tako da ona je službeno rehabilitirana, no njenu uporabu stavljamo svakako na savjest kantorima i orguljašima. No, kako Nadbiskupijski duhovni stol službeno nikada nije povukao okružnicu, pjesme: Spasitelju dobri Isukrste, Svemožni Bože, Sa nebesa sad će doći (da ne bi bilo zabune, uz ovu zabranjena je i ona druga poznata melodija Mirka Novaka na taj tekst), Divnoj dakle (pučka varijanta, pod brojem 28. Tantum ergo), Klekni/ priđi puče pobožni, Božanskog srca, U slavu svetog Srca (Hladnik), Čuj nas majko, Hoćemo Boga, Lijepa si lijepa, K suncu prosi (koja kao što dobro primjećuju autori okružnice podsjeća na Puna srca, pune čaše), O Marijo majko, Prejasna Kraljice, O Marijo, zvijezdo mora, Zdravo budi Marijo, Bog te je proslavio, Zdravo budi Marijo, prejasna zornice, Čestit svijetu, Danas se čuje, Hajdmo braćo sada, Kakvo čudo dogodi se, Oj pastiri čujte novi glas, Amo sad grešnici, Na maslinskoj tužnoj gori, O Isuse, daj da pjevam, iskrivljena Stala majka (prava originalna verzija nalazi se u Kantualu), ova melodija Isus usta slavni, Na čast uskrsnuloga, Naš je usto Spasitelj iz groba, Na Uskrsa dan toga, Zora nebom zarudjela, Ime štujem Trojstva Presvetoga su i dalje službeno zabranjene u liturgijskoj uporabi u Zagrebačkoj nadbiskupiji! Napjev pod brojem 11. O preslavna s ovog popisa sličan je napjevu O sveta Tri kralja, a oba su zapravo prerađeni svjetovni njemački napjev O Strassburg.
Fascinantna je činjenica da je 1944., u vihoru ratnih zbivanja, Crkva bdjela nad pučkim pjevanjem te pazila da ništa svjetovno i trivijalno ne prodrije u Božji hram! Možda bismo ipak trebali prestati kopati po našoj "baštini" popijevaka (jer vidimo i sami da nešto što nazivamo "baštinom" zapravo je ili prerađen svjetovan napjev ili nešto strano ili jednostavno "lake note 19. i ranog 20. st.") i držati se popijevaka u Kantualu iza kojih je stala crkvena vlast. Hrvatski cecilijanci su sastavljajući Hrvatski crkveni kantual između ostalog probrali popijevke iz naše baštine, naših starijih pjesmarica, poglavito Cithare Octochorde iz 18. st.! Svaka pjesma koja se izvodi u crkvi trebala bi biti: 1. Tekstom dogmatski ispravna, 2. Tekstom i glazbom prava umjetnost. Nije dovoljno da nekoga neka pjesma "dotakne", niti je točna pretpostavka da netko, osjetivši u nižem dijelu duše određene podražaje, (trnci, uzbuđenje, "radost") misli kako je to djelovanje Duha Svetoga. Zato Crkva nije "tvrda", "rigidna" i "staromodna" kada objavljuje ove zabrane, niti su to bila "neka druga vremena, a sada je drugo vrijeme", nego ona, Kristova zaručnica i kao takva dionica Njegove velike mudrosti, zna za sve profane opasnosti koje netko može prekrstiti u "silu Duha" te daje upute kako tu Silu zaista pronaći. Poslušajmo stoga savjet bl. Ivana Merza:
Crkvena glazba ne smije
u nama buditi nikakve burne i strastvene osjećaje, makar nam se ona i činila kao nekakav polet Bogu jer se mi u tome samo varamo i padamo u nezdravu teatralnost, u afektivnu sladunjavost koja se brzo raspline u nekakav nejasan i neodređen osjećaj koji mnogo može naštetiti mladim dušama. (Odlomak iz Važnost crkvenog pjevanja, Lit. kut. 5, POSESTRIMSTVO, Zagreb, siječanj 1923., I./ br. 5, str. 84-86, preuzeto iz članka Crkvena glazba ne smije pogodovati nečijoj taštini portala Quo vadis ecclesia, 2017.)
Slušajmo stoga Crkvu, idimo s njezinom Tradicijom, koja nije neživa stvar koju mnogi pod pogrešnom i nezrelom izlikom "djelovanja Duha" potpuno odbacuju i zamjenjuju svijetom, nego je živi glas Božji i jedan od dva izvora božanske objave! Ona je jedini put, i to ni zbog kojeg drugog razloga, nego stoga što je to tako odredio sam Bog koji niti vara niti može prevaren biti. On zna zašto je tako odredio.
Njemu hvala i slava u vijeke!
